Dugogodišnji igrač Spartaka, a kasnije i trener u školi fudbala, Igor Jurić s’ vremena na vreme, onoliko koliko obaveze dopuštaju poseti svoj Klub. Igor je danas jedan od najvećih boraca za prava dece i njihovu zaštitu, on ne propušta ni obične dnevne situacije da ukaže na ovu problematiku,ali i da svojim primerom pokaže koliko u stvari ‘malo’ dobre volje treba da se pomogne i lepim gestom nekome ulepša život. Ovaj put u goste nam je doveo mladog Paula Charliera, momka iz Belgije, koji je svoju sportsku karijeru morao napustiti zbog saobraćajne nesreće..

Igrači „Spartaka“ ispunili želju mladog Paula Charliera iz Belgije

Pripremajući se za dolazak u Srbiju, mladi Paul Charlier iz Belgije imao je nekoliko želja. Između ostalih i onu da upozna plavo-beli tim „Spartaka“ iz Subotice o kojem je često slušao od svojih prijatelja iz Srbije. Želja mu je nedavno i ispunjena. Ovaj mladić koji je pre saobraćajne nesreće bio talentovani fudbaler, u društvu majke i oca, iskrenih ljubitelja fudbala, posetio je protekle nedelje Spartakov stadion u Subotici.
Uprava, stručni štab i igrači „Spartaka“ nemaju svakog dana ovakve posete, naprotiv. Bio je ovo jedan od lepših gestova koji su mogli da podare mladiću koji je morao da prekine da se bavi onim što je od malena voleo. Igrači su mu za uspomenu na ovu posetu poklonili Spartakov dres i rekvizite kluba.
-Jedan deo mojih snova vezanih za fudbal prekinut je 2014. godine, ali onaj drugi u kojem aktivno pratim i posećujem treninge i utakmice, živeće uvek. Ovo što sam doživeo u Srbiji, u Subotici, pamtiću zauvek. Pored Anderlechta, Spartak je klub koji ću nositi u srcu, gde god budem bio, izjavio nam je Paul Charlier.
Sreću nije krio ni Paulov otac, Luc Charlier.
-Znam koliko mu fudbal znači, uostalom i celoj našoj porodici. Ovaj dolazak na Spartakov stadion je samo nastavak prijateljske atmosfere kojom smo okruženi kad god posetimo vašu zemlju, zaključio je Luc Charlier.
Paulova majka Anne Charlier je u belgijskom gradu Tellinu predsednica istoimenog fudbalskog kluba. Čak četvorica sinova od njihovo šestoro dece, u jednom momentu opredelila su se za fudbal. I danas se prepričava utakmica u kojoj su igrali Luc i trojica sinova, kada su i dobili simpatičan naziv „4 Charlier“.