ZORAN ČAVA DIMITRIJEVIĆ

 

Zoran Čava Dimitrijević rođen je u Buldelberu na Zvezdari, delu Beograda, i sa 13. godina je došao u Partizan. U Partizanu je prošao sve selekcije, od petlica do prvog tima. Za prvi tim Partizana je debitovao sa devetnaest godina, 26.septembra 1981., na prvenstvenoj utakmici protiv mostarskog Veleža na stadionu JNA u Beogradu. Kada je Cava pocetkom osamdesetih debitovao za Partizan, sve je govorilo da je rodena velika zvezda. To što ga je nocni život privlacio kao magnet, pisalo mu se na racun mladosti i nestašluka. Stizao je da pruža odlicne igre u crno belom dresu ali i da bude „inventar“u klubu Duga.

1985. godine, Partizanov infant terrible, potrošio je sve kredite i strpljenje trenera i uprave. Ljubimac navijaca „Plava Cigra“, dobio je izlaznicu iz Humske.

Tako se našao u Spartaku koji se vec šest sezona nalazio u vrhu druge lige ali mu je uspeh stalno izmicao. Dolaskom Cave, više niko Plavima nije mogao stati na put. Bila je to fudbalska simfonija. Cinilo se da svaka lopta stiže tamo gde Cava pogleda. Publika ga je obožavala, možda i zbog toga što su se svake nedelje uz utakmicu prepricavali i najnoviji Cavini show programi po subotickim nocnim lokalima. I na terenu i u kafani, bio je atrakcija. Plavi Golubovi su se prošetali do prve lige. Posle sezone i po, Zoran Dimitrijevic je na nagovor Miroslava Cire Blaževica otišao u zagrebacki Dinamo. Svoju prvu zvanicnu utakmicu za Dinamo Cava je odigrao opet protiv Veleža, ali ovaj put na Maksimiru u Zagrebu. Dinamo je pobedio sa 3:1 a Cava je u novinama za svoju igru ocenjen sa desetkom. Cira Blaževic je poceo da gradi evropskiDinamo, pa mu je bio potreban fudbaler Cavinih mogucnosti. Cira Blaževic je uspeo u svojoj nameri. Posle pet godina posta, uspeo je sa Cavom Dimitrijevicem u timu, da izvede Dinamo u Evropu. Za kratko vreme Cava je postao ljubimac Dinamovih navijaca

Pad fudbalske produktivnosti Cave Dimitrijevica u Dinamu, obeležio je odlazak Cire Blaževica sa kormila i dolazak Skoblara. Cava je sve manje igrao i sve više imao problema sa picem. Da bi napravio kakvu takvu promenu Cava 1989. godine odlazi u FK Dižon, Francuska.

Posle Dižona, prelazi u Nant ali je tu doživeo tešku saobracajnu nesrecu i time definitivno prekida fudbalsku karijeru.

Svuda obožavan, izgoreo je od ljubavi prema nocnom životu, koja ga je koštala uspešne fudbalske karijere. Umro je u Francuskoj 2006. godine u svojoj 44. godini života.

 

 

 


NENAD MASLOVAR

nenad
Nenad Maslovar, roden je 20. Februara 1967. Godine u Kotoru, dres Spartaka nosio je u periodu od 1987. Godine do 1990. godine, kada je svoju fudbalsku karijeru nastavio u Fk Veležu iz Mostara, a kasnije i u Fk Crvena Zvezda iz Beograda, u oba pomenuta kluba ostao je po dve godine, da bi zatim otišao u Japan, u JEF United, gde je sa uspehom igrao u periodu od 1994. godine do 1998. godine. Dres reprenzentacije Jugoslavije nosio je tri puta, a u svoje vreme bio je jedan od priznatijih fudbalera na ovim prostorima.

 

 

 

 


PREDRAG ÐORÐEVIĆ

Rođen 4. avgusta 1972. u Kragujevcu. Karijeru započeo u lokalnom Radničkom. Kao talentovani devetnaestogodišnjak prešao u beogradsku Crvenu zvezdu, ali je posle godinu dana tavorenja na Marakani otišao uSpartak iz Subotice na pozajmicu. Nakon epizode u epizode u Subotici, 1993. odlazi u Panilijakos, tadašnjeg trećeligaša u Grčkoj.

U Olimpijakos je došao 1996. iz malog kluba sa Peloponeza kog je iz trece lige doveo u viši rang. Bogati gazda crveno-belih Sokratis Kokalis nije ni slutio, kada je placao obeštecenje od 2,3 miliona nemackih maraka za nepoznatog Srbija, da ce upravo s njim poceti i višegodišnja dominacija Olimpijakos u Grcoj. Nije tajna da je odlucujucu ulogu u transferu Ðordevica imao Duško Bajevic, koje se isto leta iz AEK-a preselio u Pirej.

Ostace zapamcen kao stranac sa najdužom karijerom u Grcoj. Za 13 godina igranja u elitnoj ligi osvojio je sa Olimpijakosom 12 titula, cetiri kupa i jedan Superkup, što nijednom fudbaleru, domacem ili inostranom, pre toga nije uspelo. 30. marta 2009. je objavio da je odlucio da završi karijeru na kraju sezone 2008/09.

Za seniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije je debitovao 2. septembra 1998. u prijateljskoj utakmici protiv Švajcarske. Ukupno je u dresu nacionalnog tima Jugoslavije i Srbije i Crne Gore odigrao 37 meceva i postigao jedan pogodatak. Jedini gol u dresu reprezentacije je postigao 5. septembra 2001. u mecu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2002. protiv Slovenije, rezultat utakmice je bio 1:1, a Ðordevic je postigao izjednacujuci pogodak. Poslednji mec u nacionalnom dresu odigrao je u Minhenu protiv Obale Slonovace (2:3) na Svetskom prvenstvu 2006. godine, kada su „plavi“ zabeležili i treci poraz.

 

 


ANTAL PUHALAK

antalAntal Puhalak roden 9. juna 1963. godine u Subotici. Prvo krilni pa posle klasican špic napadac. Ponikao u spartakovom pionirskom timu, jedno vreme igrao za suboticko Bratstvo. Ostvario zapaženu fudbalsku karijeru uSpartaku, Vojvodini, Sarajevu i kulskom Hajduku.

Fudbaler sa kojim je Spartak 1990. godine ostvario najveci transfer u istoriji (165.000 maraka). Iste godine postao fudbalski internacionalac u Selti iz Viga, španskom prvoligašu. Jedno vreme igrao u budimpeštanskom Vašašu. Antal Puhalak je fudbaler koji je postigao najviše ligaških golova za Spartak u istoriji kluba.

 

 

 

 

 

 

 

 

 


MITAR MRKELA

mitar

Karijeru je poceo u OFK Beogradu 1981, debitovao je za OFK Beograd sa samo 16 godina i 16 dana (najmladi fudbaler u Jugoslovenskoj prvoj ligi), a nastavio u Crvenoj zvezdi u koju prelazi 1983. a ostaje do 1990. Za Crvenu zvezdu je ukupno odigrao 327 utakmica i postigao 99 golova. U „crveno-belom“ dresu osvojio je i jedine trofeje u karijeri, tri titule prvaka države (1984, 1988, 1990) i Kup Jugoslavije (1985). Nakon jedne odigrane utakmice za Crvenu zvezdu u sezoni 1990/91., potpisuje za holandskiTvente gde ostaje naredne dve godine. Odigrao je 23 utakmice za Bešiktaš u sezoni 1992/93. i postigao 4 gola, pre ponovnog odlaska u Holandiju ali sad u FK Kambur.

Mrkela je takode i najmladi debitant u seniorskoj reprezentaciji Jugoslavije jer je debitovao sa samo 17 godina i 130 dana, 17. novembra 1982. na kvalifikacionoj utakmici za Evropsko prvenstvo 1984. protiv Bugarske u Sofiji. Tadašnji selektor Todor Veselinovic ga je ubacio u igru u sedamnaestom minutu umesto povredenog Zvonka Živkovica. Medutim, uprkos velikim ocekivanjima od njega, Mrkela je pored te utakmice odigrao još samo cetiri utakmice za nacionalni tim postigavši samo jedan gol. Od reprezentativnog dresa se oprostio 1981. na mecu protiv Belgije (3:1) u Briselu. Ucesnik je Olimpijskih igara 1984. u Los Andelesu gde je sa Jugoslavijom osvojio bronzanu medalju. Pred kraj svoje bogate karijere, jednu polu-sezonu odigrao je I za Fk Spartak iz Subotice, i u istoj ostavio svojom virtuoznošcu i milimetarski preciznim centaršutevima, upecatljiv utisak na suboticke ljubitelje fudbala.

Završio je Višu trenersku školu. Bio je na funkciji rukovodioca za sport u gradskoj upravi Beograda, trener juniora OFK Beograda, a od 2005. rukovodilac fudbalske škole Crvene zvezde.

 


NEMANJA VIDIĆ

nemanja

Nemanja Vidic je roden u porodici od oca Dragoljuba, penzionisanog radnika valjaonice bakra, i Zore, bankarskog službenika. Vidic je poceo da trenira fudbal sa 7 godina u lokalnom klubu Jedinstvo Užice (1989-1993) uz starijeg brata Dušana. U 12. godini prešao je u Slobodu (1994-1996). Dve i po godine kasnije, Vidic je postao clan omladinskog tima Crvene zvezde (1996-2000). Seniorsku karijeru je zapoceo 2000. u Spartaku iz Subotice, kao pozajmljen igrac. U Crvenu zvezdu se vratio nakon isteka ugovora, i bio je standardni clan ekipe pod trenerom Zoranom Filipovicem. Sa Crvenom zvezdom je osvojio Kup Jugoslavije u sezoni 2001/02. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je dok ju je vodio selektor Dejan Savicevic protiv Italije (1:1)12. oktobra 2002. u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u fudbalu 2004.

Vidic je brzo stekao kapitensku traku i tokom tri sezone kao kapiten, postigao je 12 golova u 67 meceva, a karijeru u Crvenoj zvezdi je završio sa duplom krunom 2003/2004. pod trenerom Slavoljubom Muslinom.

U julu 2004. je prešao u ruskog prvoligaša FK Spartak Moskva. Detalji o transferu nisu otkriveni, iako je javljeno da je Vidic postao najskuplji odbrambeni igrac u istoriji ruske premijer lige.[2]

Vidic je tokom kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2006. bio standardni clan odbrane uz Mladena Krstajica, Ivice Dragutinovica i Gorana Gavrancica koja je primila samo jedan gol u kvalifikacijama. U poslednjoj utakmici kvalifikacija protiv Bosne i Hercegovine dobio je crveni karton, zbog kog nije mogao igrati na prvoj utakmici na Svetskom prvenstvu.

Nakon jedne sezone u moskovskom Spartaku, Vidic je prešao u Mancester junajted 5. januara 2006, za sumu od 7 miliona funti, dve i po godine nakon što je Mancester junajted prvi put pokazao interes za njega. Dobio je dres sa brojem 15, a debitovao je za Mancester kao zamena Rudu van Nistelroju u poslednjim minutima polufinalne utakmice Karling kupa protiv Blekbern roversa 25. januara 2006.

Nemanja Vidic je bio u timu Srbije i Crne Gore na Svetskom prvenstvu 2006., ali nije odigrao nijednu utakmicu, pošto je bio pod suspenzijom zbog kartona iz kvalifikacija, a 12. juna je težu doživeo povredu kolena, pa je propustio i utakmice protiv Argentine i Obale Slonovace.

U sezoni 2006/2007, Vidic je sa Riom Ferdinandom cinio pouzdanu zadnju odbrambenu liniju. Svoj prvi gol u Mancester junajtedu Vidic je postigao 14. oktobra 2006. protiv Vigana, u kojoj je Mancester pobedio sa 3:1. Svoj drugi gol je postigao u pobedi na Portsmutom 4. novembra na Old Trafordu. Prvi gol u Ligi šampiona je postigao 6. decembra protiv lisabonske Benfike u utakmici u kojoj je Mancester slavio sa 3:1.

Vidic je polomio kljucnu kost na utakmici Mancestera i Blekburna 31. marta 2007. i bio je van terena skoro mesec dana. Na teren se vratio kako bi suprostavio Milanu na San Siru 2. maja 2006, koji je Mancester izgubio 3:0 i ukupnim rezultatom 5:3 je izbacen iz Lige šampiona. Uprkos ovome, Vidic je pružio solidnu igru protiv Macester sitija na gostovanju, gde je Mancester pobedio sa 1:0, a titula u Premijer ligi je obezbedena dan kasnije kada je Celsi igrao nerešeno protiv Arsenala.

Vidic je priznat za jednog od najboljih igraca u Premijer ligi i Evropi. Vidic se ceni zbog izdržljivosti, sposobnosti da dobro igra glavom i u odbrani i napadu i požrtvovanosti. Zbog ovoga je stekao status legende medu navijacima Mancestera i cesto se poredi sa bivšim odbrambenim igracem Mancester junajteda Stivom Brusom zbog slicnih osobina.

8. novembra 2007. Vidic je produžio ugovor sa Mancester junajtedom na još dve godine, a ugovor ga drži u Mancesteru do 2012. Na kraju sezone 2007/2008 fudbaleri koji nastupaju u Premijer ligi su izabrali Vidica, Rija Ferdinanda i Kristijana Ronalda u idealan tim Premijer lige. Mancester je odbranio titulu u poslednjem kolu sa dva boda ispred drugoplasiranog Celzija. Celzi i Mancester su igrali i u finalu Lige šampiona 21. maja 2008. u Moskvi, gde je Mancester trijumfovao nakon izvodenja jedanaesteraca. Vidic je bio jedini strelac za Mancester u porazu u utakmici Superkupa Evrope od Zenita. U junu 2010. je produžio ugovor sa Mancesterom do 2014. godine. Pocetkom septembra 2010. je postao kapiten Mancestr junajteda i tako je postao drugi stranac u istoriji Mancester junajteda koji je bio kapiten.

Nemanja Vidic je po drugi put izabran, od strane novinara francuskog sportskog lista Ekip, u idealan tim sveta (2007; 2008). Prvih jedanaest po mišljenju novinara cine: 1. Iker Kasiljas (RM) 2. Dani Alves (B) 3. Nemanja Vidic (MJ) 4. Rio Ferdinand (MJ) 5. Patris Evra (MJ) 6. Stiven Džerard (L) 7. Cavi Ernandez (B) 8. Kristijano Ronaldo (MJ) 9. Lionel Mesi(B) 10. Fernando Tores (L) 11. Zlatan Ibrahimovic (I)

Vidic je jedan od cetvorice koji su ponovili ovaj uspeh. Pored njega to su ostvarili Alves, Ronaldo i Džerard.

Trofeji

Crvena zvezda

  • Prva liga Srbije i Crne Gore (1): 2003/04.
  • Kup SR Jugoslavije (1): 2001/02.
  • Kup Srbije i Crne Gore (1): 2003/04.

Mancester junajted

  • Premijer liga (4): 2006/07, 2007/08, 2008/09, 2010/11.
  • Engleski Liga kup (3): 2005/06, 2008/09, 2009/10.
  • FA Komjuniti šild (4): 2007, 2008, 2010, 2011.
  • UEFA Liga šampiona (1): 2007/08.
  • Svetsko klupsko prvenstvo (1): 2008.

NIKOLA ŽIGIĆ

nikola

Nikola Žigic (Backa Topola, 25. septembar 1980) je srpski fudbaler koji trenutno igra za Birmingem siti. Kaonapadac igra i za reprezentaciju Srbije.

Tri puta je dobio nagradu najboljeg igraca Srbije i Crne Gore, 2003., 2005. i 2006. godine. Do sada je odigrao pedeset tri utakmice za reprezentaciju i postigao dvadeset golova. Visok je 2,02 m, pa je jedan od najviših igraca sveta. Pre Crvene zvezde je igrao za AIK Topolu, Mornar, Spartak i Kolubaru. Dok je igrao za beogradske crveno-bele u 110 utakmica postigao je 71 gol.(nacionalno prvenstvo, nacionalni kup i evropska takmicenja).

Svoj prvi het trik u španskoj primeri postigao je 1. aprila 2007. U sredu 19. decembra 2007. godine. postigao je 2 gola u španskom kupu koji su mu ujedno bili i prvi u Valensiji.

26. maja 2010. Žigic potpisuje ugovor na cetiri godine sa engleskim Birmingem sitijem.

 

 


OGNJEN KOROMAN

ognjen

Ognjen Koroman (roden 19. septembra 1978, na Palama, SFR Jugoslavija) je srpski fudbaler. Visok je 177 cm. Prvenstveno je krilni igrac. Trenutno nastupa za Krila Sovjetov. Svoje prve fudbalske korake napravio u mladim kategorijama sarajevskog Željeznicara. Sa pocetkom rata sa porodicom se seli u Beograd i nastavlja u Crvenoj zvezdi gde su ga sledecih šest godina trenirali Toma Milicevic, Vladimir Petrovic Pižon i pokojni Zoran Antonijevic. Za sve što je naucio u fudbalu se zahvaljuje njima trojici. Medutim, kada je napunio osamnaest godina tadašnje rukovodstvo je procenilo da klubu nije potreban i bio je prakticno oteran sa Marakane.

Koroman zapocinje svoju karijeru u Radnickom iz Kragujevca i Spartaku iz Subotice.

Internacionalnu karijeru je zapoceo kada je iz OFK Beograda prešao u moskovski Dinamo (2002). U Rusiji je još nastupao i za FK Krila Sovjetov i Terek iz Groznog, postigavši ukupno 16 u 94 meca. U januaru 2006. Koroman odlazi na pozajmicu u engleski premijerligaški klub Portsmut, za koji postiže jedini pogodak u poslednjem kolu protiv Liverpula. Bio je jedan od oslonaca Fudbalske reprezentacija Srbije i Crne Gore u kvalifikacijama za svetsko prvenstvo u Nemackoj, ali nakon što je iz taktickih razloga selektora Ilije Petkovica nije bio starter u premijernom mecu sa Holandijom bio je vidno nezadovoljan. U mecu sa Argentinom dobija i drugi žuti karton, tako da je propustio poslednji mec protiv Obale Slonovace. Iako je vrlo retko nastupao za Portsmut, i novi selektor Havijer Klemente je imao puno poverenja u ovog izrazito borbenog krilnog vezistu. U januarskom prelaznom roku 2007. godine stiže na pozajmicu u beogradsku Crvenu zvezdu, sa kojom u avgustu potpisuje ugovor na tri godine. 1. jula 2009. zvanicno postaje clan korejskog Incon junajteda, ciji je trener tada bio Ilija Petkovic, gde ostaje do 2010. godine. Ponovo se vraca u Crvenu zvezdu sa kojom 7. jula 2010. potpisuje novi ugovor.


FOTOGRAFIJE NEKADAŠNJIH IGRAČA FK SPARTAK